Kako je sve počelo...

Sve je počelo davno. Ne znam ni sama točno kad. Još u osnovnoj školi sam voljela "škljocati" fotoaparatom (tada su još bili oni na filmove). Ali i onda je to bilo smišljeno snimanje, kadriranje i trud da fotografija bude što ljepša. Nisam kao moj brat koji je od Splita do Plitvičkih jezera potrošio cijeli film od 36 snimaka 😂 a 36 snimaka je tada bilo puuuno. Pažljivo se biralo što i kada snimiti, jer nije bilo mogućnosti brisanja. Dugo smo imali taj fotoaparat. Digitalni su se već naveliko koristili, ali mi smo bili "stara škola". Ne jer smo htjeli, nego jer mama i tata nisu imali novaca da kupe digitalni...

Zato sam, kad god sam mogla, koristila priliku i uzimala od prijateljica, rođaka ili nekih bliskih ljudi njihove "digitalce" i snimala prirodu, događaje, sve što me okružuje, ali uvijek ljude najviše.

Najdraža fotografija snimljena mobitelom

Najdraža fotografija snimljena mobitelom

Moj prvi digitalni fotoaparat mi je kupio moj muž (tada smo još uvijek bili momak i cura) ❤️ Kao rođendanski poklon. Mojoj sreći nije bilo kraja. Svugdje sam ga nosila sa sobom. Godinama smo se družili. Ja i moj "idiot".

U međuvremenu sam se udala i dobila dijete. Dijete koje sam snimala svakodnevno. Dijete zbog kojeg je ljubav prema fotografiji dobila novu definiciju. Željela sam zabilježiti svaki dio njegovog odrastanja. Gledala sam webinare na raznim stranicama kako bi što bolje snimila fotografiju, provodila sate na youtube gledajući videa kako ostvariti ono što želim, pridružila se raznim grupama na društvenim mrežama... Danas kada gledam te fotografije vidim toliko grešaka, ali ipak su mi drage i stoje uokvirene na zidu ili spremljene u albume.

Jedna od prvih fotografija snimljena "mrcinom"

Onda, jednog dana, "idiot" prestao raditi. Jadan odradio je svoje, a moj muž je došao sa idejom da kupimo "mrcinu" iliti DSLR. Danima sam gledala recenzije...i odluka je pala. NIKON!

Prvo sam gnjavila svoje dijete, a onda i djecu svih prijatelja, rođaka, kumova... Njihove fotografije su na društvenim mrežama vidjeli njihovi prijatelji, pa prijatelji prijatelja prijatelja...i tako se krug ljudi širio.

Ubrzo su počeli i prvi upiti, prva plaćena snimanja. I sada, 3 godine kasnije, evo me pišem svoj prvi post za moj foto-blog. Nadam se da neću prestati pisati i da ću za nekoliko godina gledati i na ovaj blog kao što sada gledam na svoje prve fotografije snimljene "mrcinom".

Onaj zbog kojeg sam tu gdje jesam ❤️


Featured Posts
Recent Posts